U Crnoj Gori je stopa testiranja na HIV jedna od najnižih u Evropi, zbog čega je neophodno uvesti testiranje u zajednici, posebno na terenu, kao ustaljenu aktivnost.

To bi, kako je ocijenila rukovodilac Savjetovalištva za HIV u Centru za prevenciju i kontrolu bolesti pri Insitutu za javno zdravlje (IJZ), Aleksandra Marjanović, doprinijelo povećanju broja testiranih osoba.

Marjanović je navela da su mnogobrojni razlozi za to što je stopa testiranja na HIV u Crnoj Gori jedna od najnižih u Evropi.

"Njih treba tražiti u samim klijentima, odnosno ličnim barijerama, u zdravstvenim ustanovama, odnosno institucionalnim barijerama i u legislativi, odnosno barijerama u okviru društvenog i pravnog konteksta", kazala Marjanović agenciji MINA.

Ona je rekla da se savjetovanje sa testiranjem obavlja samo u savjetovalištima za HIV koji se nalaze u domovima zdravlja - u Baru, Beranama, Kotoru, Herceg Novom, Nikšiću, Pljevljima, Bijelom Polju i u Podgorici u Instiutu za javno zdravlje.

Ona je pojasnila da savjetovanje mogu da obave "vršnjačkom" tehnikom i osobe koje rade u NVO, ali testiranje testovima koji koriste krv kao uzorak iz koga se utvrđuje infekcija mogu raditi samo zdravstveni radnici.

"To je glavni razlog zbog koga testiranje u zajednici nije moguće sprovoditi samo od predstavnika NVO", navela je Marjanović.

Ona je navela da je vrlo važno da osobe koje su češće izložene rizičnim ponašanjima mogu da se testiraju i saznaju svoj status u ranijoj fazi infekcije kako bi, u slučaju pozitivnog rezultata testa, počele sa liječenjem na vrijeme.

"Istovremeno sa početkom liječenja, koristeći antiretrovirusnu terapiju, osobe koje žive sa HIV-om imaju manju mogućnost prenošenja infekcije na druge osobe", navela je Marjanović.

Ona je rekla da se testiranje na terenu i u zajednici sprovodi uz saradnju zdravstvenih ustanova i NVO, za sada još uvijek prema potrebi i određenim datumima kao što su na primjer neki datumi iz kalendara zdravlja (Svjetski dan zdravlja, Dan zaljubljenih i Dan obilježavanja sjećanja na osobe koje su umrle usljed bolesti izazavanih HIV-om).

"Ono sto čini ove aktivnosti ograničavajućim da se ne mogu sprovoditi izvan zdravstvenih ustanova je to što su u našoj zemlji odobreni i koriste se u zdravstvenim ustanovama testovi koji kao uzorak koriste krv (brzi testovi iz kapi krvi i Eliza testovi iz venske krvi)", pojasnila je Marjanović.

Ona je kazala da je u NVO i na terenu moguće mobilno testiranje tim testovima ako ga izvode zdravstveni radnici i, po završenom uzimanju uzoraka, njihovo nošenje na analizu u laboratoriju zdravstvene ustanove.

Prema njenim riječima, ako bi bili odobreni za upotrebu testovi koji koriste kao uzorak za testiranje oralnu tečnost koja je bezbjednija za rad u vanmedicinskim uslovima i ako bi u NVO bili edukovani terenski radnici za izvođenje brzih oralnih testova, postojala bi mogućnost za aktivnijim terenskim testiranjem posebno ranjivih populacija.

Marjanović je saopštila da tih testova nema u slobodnoj prodaji, i njihova je cijena znatno skuplja od testova koji se rade iz krvi.

"Veoma je važno da se shvati da, u slučaju da se obezbijede ti testovi, osobe koje ih rade, radi skriniga, moraju da budu dobro edukovane, i to ne samo po pitanju tehničkog izvođenja i skladištenja testova, već i po pitanju ograničenja validnosti testa i njihove interpretacije", poručila je Marjanović.

Ta vrsta testiranja je, kako je istakla, poželjna za teško pristupačne vulnerabilne populacije, i preporučuje se vršnjacko testiranje sa posebnim akcentom na savjetovanje.

Marjanović je ocijenila da je takav pristup neophodan kako bi se što više osoba testiralo, imalo uvid u svoj HIV status i počelo na vrijeme sa liječenjem.

"Ovim bi se pristupom omogućio bolji kvalitet života s jedne strane, a sa druge strane, uticalo bi se na smanjenje epidemije i širenje HIV-a, jer istraživanja pokazuju da osobe sa poznatim HIV statusom mijenjaju svoje ponašanje i čine seksualno ponašanje bezbjednim po sebe i okolinu koja je direktno izložena", pojasnila je Marjanović.

Ona je poručila da je neophodno zagovaranje za uvođenje testiranja u zajednici, posebno na terenu.

Marjanović je ukazala da je vrlo važno voditi računa o validnosti testova kojima se vrši testiranje, edukaciji onih koji vrše testiranje (zdravstveni radnici, vršnjački aktivisti ili radnici iz NVO), povremenim kontrolama skladištenja testova (ako se ne čuvaju u zdravstvenim ustanovama za sta već postoje protokoli), uz obavezne protokole rada testiranja na terenu.

Na taj način bi se, smatra Marjanović, povećao broj testiranih, jer bi usluga bila dostupna i na terenu, kao i broj onih koji bi promijenili ponašanje i/ili počeli da vode računa o efikasnijoj i boljoj zaštiti, a i na vrijeme otkrili HIV infekciju.

"To bi sve moglo da utiče na smanjivanje broja novoinficiranih i novootkrivenih u kasnom stadijumu infekcije", navela je Marjanovic.

Ona je saopštila da je i u drugim zemljama u regionu slična situacija kao u Crnoj Gori.

Marjanović je kazala da je u glavnim gradovima u Evropi i svijetu u posljednje vrijeme praksa osnivanje mjesta za testiranje, takozvanih "Check point" mjesta koja, kako je pojasnila, osnivaju lokalne zajednice i služe da građani mogu doći da se testiraju.

Tekst je dio projekta Unapređenje kvaliteta usluga koje pružaju NVO grupama pogođenim HIV-om u Crnoj Gori, a koji sprovodi Juventas uz podršku Kanadskog fonda, Kanadske ambasade u Beogradu.